uvijek se usrtarim tako navecer, a paranoja me drma i od strendzera i od psa lutalica. moj problem moze lijepo da rijesi jednim bajsom, ipak sam nekako sigurnija, e medjutim, valjda sam jedina u ravangradu koja vozi bajs "osmicasto", pa takav sport izbjegavam. moram da napomenem da mi ni ulica nije bas osvjetljena, tako da mi se od onih sjenki sve i svasta prividja. na moju veliku srecu, za sada mi se jos nista nije desilo, a nadam se da ce tako i ostati
najopasije sto mi se dosada desilo jesu bliski susreti sa slijepim misevima, ali je to proslo skoro bezazleno...