[Savannah]

KAD BIH MOGLA PONOVNO PROZIVJETI ZIVOT od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka)

Otisla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da ce se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ruzicastu svijecu napravljenu poput ruze prije nego sto se otopi u skladistu.
Manje bih pricala i vise slusala.
Pozvala bih prijatelje na veceru cak i ako je tepih umrljan ili je kauc izblijedio.
Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o necistoci ako moji pozele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slusanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih vise odgovornosti koje je nosio moj muz.
Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uredjena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a vise promatrajuci zivot.
Ne bih nikad kupila nesto samo zato sto je to prakticno, sto se nece vidjeti mrlje ili zato sto ima dozivotnu garanciju.
Umjesto sto sam zeljela da sto prije prodje tih devet mjeseci trudnoce, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je carolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju cuda zivota.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije rucka." Bilo bi puno vise Volim te umjesto zao mi je.
Najvise bih, kad bih imala drugu priliku za zivot, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima vise ili tko sto radi.
Umjesto toga, pocnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmisljajmo o tome cime nas je Bog blagoslovio.
I sto cinimo svaki dan da poboljsamo sebe umno, fizicki i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.