[ZOE]

Majka Tereza - kratka biografija
Majka Tereza rođena je 27. augusta 1910. kao Agnes Gonxha Bojaxhio u Skopju. Skopje je tada pripadalo Kraljevstvu Slovenaca, Hrvata i Srba. Danas je Skopje glavni grad samostalne Republike Makedonije. Gonxha (jezgro cvijeta) odrasala je u dobrostojećoj albansko-katoličkoj porodici. Roditelji su je odgojili na vrlo religiozan način. Kada joj je bilo deset godina, njen otac je iznenada umro, nakon čega se ona još više posvetila vjeri. Već sa 12 godina ona se odlučila za opatički život. Njena želja se održla, tako da je sa 18 godina molila da je prime u red Loreto.

Ovaj red i njegovi mnogobrojni članovi angažirali su se u Bengalu/Indija i to posebno u školstvu. Ona, ipak, nije odmah mogla početi sa radom u Indiji, već je pozvana u centralu Loreto reda u Irsku. 28. seprembra 1928. godine ona je napustila Skopje i krenula u Irsku. Već nakon dva mjeseca bilo joj je dozvoljeno da ispuni svoju želju i da se priljuči Loreto-redu u Bengalu. U Kalkuti je položila svoj prvi zavjet. Nakon toga je 17 godina bila zaposlena u školi Svete Marije u Kalkuti, nakon čega je imenovana direktoricom.
U toku jedne od mnogobrojnih vožnji 1946. godine kroz Kalkutu, milionski grad, ona je osjetila Božiji poziv da pomogne siromašnima. Tek dvije godine kasnije dobila je dozvolu da napusti svoj red. Tereza je bila eksklauzirana, što znači da je dobila dozvolu da napusti red, ali se nije morala odreći svog opatičkog statusa. Od tada je Tereza živjela među najsiromašnijima od svih sitomašnih u tzv. Slums u Kalkuti. Portret o Majci Terezi objavljen u Magazinu LIFE, donio joj je nadimak "Svetica dobra".
1949. godine ona je postala Indijka i 1950. osnovala je red "Misionari ljubavi prema bližnjem svom". Članovi ovog reda morali su se obavezati na nesklapanje braka, na siromaštvo i na posluh. Kasnije je red priznao i Papa, te ga je kontrolirao. Tereza se sa članovima svog reda brinula, prije svega, o umirućima, siročadima i bolesnima. Njen specijalni angažman pored toga bila je briga i o oboljelima od lepre. Danas preko 3000 sestara i 500 braće u preko 100 zemalja svijeta pripadaju redu Majke Tereze. Za njen nesebični rad dobila je mnogobrojne nagrade. Najznačajnija od njih je svakako Nobelova nagrada za mir 1979. godine.
Njeni suradnici često nisu imali nikakvo ili su imali manjkavo medicinsko znanje, na šta je ona odvraćala: "U vjerovanju nije važan uspjeh, nego vjernost." Pored priznanja koja je dobivala širom svijeta, bila je i kritizirana zbog svog konzervativnog shvatanja svijeta. Tako je u politici mnogih zemalja koja se ticala prava na abortus vidjela najveću prijetnju svjetskom miru". Kada je u Irskoj trebalo biti provedeno glasanje o legalizaciji abortusa, ona je pozvala Irce da glasaju protiv legalizacije.
Nekoliko dana nakon smrti Princeze Dajane, koju je jako žalila, umrla je i majka Tereza, 5. septembra 1997. godine. Sahranjena je u Kalkuti uz prisustvo mnogobrojnih članova svjetske javnosti.

Tekst na vizit-kartici Majke Tereze:

Jednostavan put

Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir!

Beleska Majke Tereze


Molitve Majke Tereze

Majka Tereza nije bila žena od velikih riječi. Kao pripadnici sestrinskog reda njena najjača forma izražavanja bila je molitva. Iz mnogobrojnih molitvi, mi smo napravili mali izbor.

O Gospodine, Ti si rekao, da će naš Otac na nebu brinuti o nama, onako kako se brine o ljiljanima u polju i o pticama koje nebom lete. Ti, koji nikada nisi imao mjesto na koje bi spustio svoju umornu glavu, Ti budi naš učitelj. Nauči nas da vjerujemo u ono što je Bog prorekao i pomozi nam da savladamo naše ljudske slabosti. Slabost nikada nikog nije učinila sretnim. Daj nam snage da se u potpunosti Tebi predamo, da budemo alatka ispunjenja Tvoje volje. Blagoslovi upotrebu novca na svijetu, da bi gladni bili nahranjeni, da bi goli bili odjenuti, siromašni zbrinuti i bolesni njegovani. O Gospodine, daj nam svoj Sveti duh, da mi kroz vjeru, koju nam propovjedaš, spoznamo da smo mi tebi važniji od svakog lijepog ljiljana i price pjevice u zraku.

Dragi Gospodine, Ti si mi dao hrabrosti iz vjerovanja da Ti pripadam. Dozvoli mi da volim sve one koji su nepoželjni onako kako ti voliš mene. Daj nam dio bogatstva Tvoje ljubavi, jer onda ćemo jedni druge prihvatati.


Najdraži Gospodine, ja te vidim danas i svaki dan utjelovljenog u tijelima bolesnih koje njegujem i dok ih njegujem olakšavam Tvoju bol. Ali ako se i skrivaš pod mantilom ljutitog, izazvanog i nerazumnog, ja te, ipak, prepoznajem i kažem: "Isuse, moj pacijentu, tako je slatko služiti Te." i

Gospodine, daj mi vjere i onda moj rad nikada neće postati muka i ja ću naći novu radost susrećući volje u ispunjenju želja svih siromašnih paćenika. Vi voljeni bolesnici, vi ste mi duplo vjerniji, jer je vaš Isus utjelovljen u meni; a koja je samo milost meni da vas smijem njegovati. Najdraži Gospodine, dozvoli mi da uvidim dostojanstvo mog velikog poziva, sa svim njegovim obavezama.Nikad ne dozvoli da ga postanem nedostojna, pretvarajući se u hladnokrvnost, u nestrpljivost ili u neradovanje. I, o Gospodine, pošto si ti Isus moj pacjent, budi milostivi i moj strpljivi Isus, oprosti mi moje greške i gledaj samo moju volju, koja je usmjerena ka tome da tebe voli i da ti služi dok si u osobi svakog od bolesnika. Gospodine, učvrsti moju vjeru, blagoslovi moj rad sada i uvijek.