|
Odgovor: Moja poezija -
07.07.2006, 02:01
Samo tužni pišu pesme,
svaka strofa bol izdiše,
Svako slovo vene seče,
kad se suzama napiše
Kada grmi, kada seva, sretan muziku će čuti,
a tužan će od tog groma, od tog bola poginuti
Sretan čovek smešiće se svim kapima koje padnu,
otrovna će kiša biti kad dotakne dušu jadnu
Od jutarnje rose mlade zaljubljeni dodir skroje,
tužan u njoj vidi samo prolivene suze svoje
Kad uveče tama padne poljubac se vreo sprema,
bolnom srcu u toj noći baš ni jednog leka nema
Kad o sreći pisali bi na stranu bi jednu stalo,
sve stranice ovog sveta za tugu bi bile malo
Nepisano pravilo je – sve sreće se jednom plate,
svako od nas sazna kako ostavljeni ljudi pate,
kako oko reku stvara, ispružena ruka moli,
kako ostavljeno srce bezuslovno zna da voli,
i da voli i da pati, da plače i da se smeje
samo na tren da oseti kako draga usna greje
|