Citat:
dean kaže:
Mislis da bi vi bili imuni na uticaj stranog jezika da ste ovde?
|
Naravno da se nemoze ostati imun. Sto rece yugi nemogu da se sjetim neke rijeci, koju ne koristim svakodnevno, u trenutku ali joj redovno nadjem adekvatnu zamjenu. Mislim to mi se tako rijetko desava jer pobogu tu sam tek dvije godine i da imam tih problema ozbiljno bi se zamislio dal' je sa mnom sve u redu.
Ovde pre svega mislimo na ono nase cuveno spikanje. O losoj trafici, bacanju garbidza, pecenoj chiketini i sl nebulozama. E to su i za mene preseravanja i to ona zesca.
Citat:
yugie kaže:
to je prvenstveno stvar kulture i dobre volje roditelja koliko jako zele da im deca nauce jezik.. znam dosta primera gde deca pricaju upravo ovako o cemu mi pricamo.. ili jos gore deca pricaju engleski (iako razumiju srpski) a roditelji pricaju srpski.. znaci jeza me hvata od toga..
|
e sad ovo je vrlo teska i osjetljiva tema. Naime imam puno iskustva sa ovim. Sestrine cerke su rodjene u Kanadi, odlicno razumiju srpski ali redovno imaju napade engleskog kad su u nekoj zescoj prici sa drugima. Iako kuci niko ne prica engleski, ni otac ni majka a jos manje baka iz Beograda, one koriste engleski. Fakticki njima je engleski jezik br. 1, mozda tuzno ali istinito, i to mi je jedino objasnjenje zasto u svadjama ili nekim uzbudljivijim prepricavanjima dogadjaja koriste engleski. Njima mozak ne radi na srpskom i sa tim je jako tesko se izboriti. A nikako ne mogu da okrivljujem sestru da im ne poklanja paznju i da se dovoljno ne trudi da ih nauci srpski jezik. Ona ih je i cirilicu naucila, prica o nezainteresovanosti roditelja je iskljucena u ovom slucaju.
Znaci definitivno sam za ocuvanje nase tradicije, kulture, jezika i svega onoga sto nas cini tim sto jesmo. Ali sam i protiv nekih besumucnih zabrana koristenja drugog jezika osim srpskog u kuci (i ovo me strasno ljuti). Nauciti djecu ko su i sta su, da razumiju baku i dedu kad im dodju u posjetu i da to postuju i cuvaju, ali nauci ih i da postuju zemlju u kojoj su i pored sve nase odbojnosti prema istoj. Jer koliko god mi imali neke bubice u glavi o mogucem povratku cisto sumljam da ce sutra moja djeca, kad ih budem imao, razmisljati isto.