Citat:
Lillith kaže:
Čovek nikada ne može nikuda da ode, a da nije odnekuda krenuo.
......
Ipak, kroz ovaj proces upoznavanja sebe se ne može juriti, jer ako čovek stoji na vrhovima prstiju, nije stabilan. Čovek večito traži put do kuće i stanje sreće definiše time da zasigurno korača tim putem.
Kojim god putem da korača, on se kreće ka kući, a karmičke lekcije mu predstavljaju mape puteva, zajedno sa znacima za zaustavljanje, preprekama i skretanjima koje mora prebroditi da bi dušu doveo u stanje savršenstva gde ponovo može postati jedno sa Čistim duhom.
|
Ja bih izdovjila ovo kao, možda, najsnažniji i najmudriji deo iz teksta. Kada je čovek u stanju da svaki svoj mali svakodnevni cilj pred sebe postavi toliko važnim i toplim i nezamenjivim kao što je dom ili kuća onda će se brže i sigurnije kretati ka tom cilju.
Isto tako, za nas koji živimo živote čergara, krećući se po svetu bez neke jasne baze, najvažnije je da imamo u glavi to da je svaka naša stanica u životu ustvari dom! Tako gledano, mnogo se bezbolnije i otvorenije prolazi kroz iskušenja koja donosi svaki sledeći dan...
Citat:
Lillith kaže:
Duša neprekidno širi svoju svest kroz vlastito polje iskustva, sve dok joj konačno više nije neophodno da se reinkarnira u fizičko telo. Prerođenja naša duša bira duše koje će postati naši roditelji. Ona određuje religiju sa kojom ćemo živeti. Ona odabira susedstvo u kojem ćemo se roditi i vaspitavati i konačno programira u redosledu sva životna iskustva kroz koja ćemo proći, uključujući i svaku
stranputicu u kojoj ćemo se iscrpljivati, sve dok ne prona|emo put istine.
|
Ovaj deo mi je već malo više maglovit i nejasan, uopšte pojam duše, ne umem ja to sebi da predstavim na baš najsrećniji način, pa ne mogu ni da se složim ili ne sa ovim stavom.
Generalno, verujem u karmu....