Kada sam raspolozena ili kada moram,nema sta ne volim.

I obratno.
Nije bas kucni posao,ali deo spremanja po kuci jeste-
sitnice!Ijao kako su mi mrski trenuci kada iz cinija,fioka,koverata...treba da "eliminisem"nepotrebno.Znate ono kad odlazete svasta nesto-od sitnica,papirica do krupnica,za tamo - neki - dan kada cete sve svrstati i rasporediti gde mu je mesto?
Kada dodje taj dan,meni se vristi.A kada zavrsim...milina

I obecanje sebi da vise necu pisati tako vazne stvari na novinama,ceduljicama,da necu vuci po dzepovima kesten ili kesicu secera

jer su mi tako nekako dragi.A znam da lazem i da ce sve biti isto

Jedna od retkih samoobmana koju lako prastam sebi.

lepo,bRe,u ovom kaficu
