|
Odgovor: Omiljena priča -
25.07.2007, 14:56
Prvo su me testerom ubili, zatim sekirom kresali, drali i gulili. Na suncu i vetru sušili. Pa opet rezali, tesali, šmirglali. Onda su me bušili, pa brusili. Zavrtnje u moje telo uvrtali. Trovali me raznim farbama, oči crtali. Kosu u glavu sadili. Osmeh štemovali, uši čuljili. Konopcima vezali u dronje oblačili. U glavu šešir zakivali. Od tada me više nema nego što me ima.
Glupo mi ime davali, ni imenjaka nemam!
Mislio sam sve je gotovo dok mi vila nije ponovo udahnula život. Upravo se na to navikavam.
I još me pitaš što će mi satara? Idem sada da od Đepeta napravim drvo, pa da vidi kako je!
Samo tiho da se ne probudi. Pssst...
Dejan Tofcevic, Pinokijeva osveta
" Živim zbog sela, meni je svejedno" - reče popadija.
" I ja pišem zbog drugih, meni je sve jasno " - odgovorih.
|