Pri opisu Klineferterovog sindroma dosao sam do zakljucka da bi mozda bilo korisno jacem polu da napisem koju rec i o promenama koje izazivaju musku neplodnost kod ljudi (ali na netu je to vec neko mnogo bolje odradio i napisao nego li sto bih to ja uradio).
Nekadasnji tabu, i velika nepoznanica je da i muskarci mogu biti sterilni.
Narod je uvek krivio zenu ako nije mogla ostati u dugom stanju. Nepravda totalna, al’ sad sta da se radi. Jednostavno, postoji i muska sterilnost tj. neplodnost, i to prilicno prosirena. Za bračni sterilitet je u oko 40% odgovorna žena,u oko 40-tak% muškarac i u preostalih 20-tak% oboje.
Slucajno sam naisao na internetu na pricu o muskoj neplodnosti, pa sam za one koji hoce samo kratke crte izdvojio ovo sto pise u postu, a za one koji to hoce opsirno, evo linka, pa pogledajte-super je odradjen:
http://www.ttc.co.yu/muskiinfertilitet.html
Od vitaminskih preparata ustanovljeno je da vitamin E i C imaju pozitivan efekat na spermatogenezu i preporučuju se u terapiji infertiliteta.
Od oligoelemenata koriste se selen i cink. Sa cinkom treba biti oprezan, jer dugotrajno korišćenje u većim dozama može biti kontraproduktivno. Koristan je posle inefkcija, naročito infekcija prostate.
Osnovno ispitivanje neplodnosti muskarca podrazumeva da se urade bar 2 pregleda sperme – spermogrami. Ukoliko se uoče bilo kakve promene, pacijent se upućuje urologu na pregled i on odlucuje sta treba od testova odraditi. Period od oko 6 meseci bez postignute trudnoće je dovoljan rok da se pretpostavi da problem postoji i da se započne sa ispitivanjem i eventualnim lečenjem.
Osnovno je tad pregledati spermu.Uzorka se dobija masturbacijom posle apstinecije od 2-5 dana i mora da bude analiziran za 30 do maksimalno 60 minuta posle davanja. U spermi se gledaju sledeci parametri:
Brzina pretveranja gela u tečnost i ne sme da traje duže od 60 minuta
Volumen: trebalo bi da bude veći od 2 ml
Konzistencija: ne bi trebalo da bude viskozna ( gusta )
Koncentracija spermatozoida : trebalo bi da bude veća od 20 miliona/ mililitar
Ukupan broj spermatozoida u ejakulatu: trebalo bi da bude veći od 50 miliona
Pokretljivost spermatozoida: veća od 50 %, od toga bi 35% trebalo da bude progresivno pokretno, odnosno da se kreću pravolinijski
Morfologija spermatozoida: više od 30 % bi trebalo da bude adekvatnog oblika
Leukociti u spremi : ne bi smelo da ih bude više od 1 miliona /ml.
Mogući uzročnisi neplodnosti su i bakterije koje se prenose seksualnim kontaktom kao što su Klamidija, Mikoplazma i Ureaplazma. Prisustvo ovih bakterija zahteva istovremeno lečenje oba partnera .
Hormonske analize se rade u slučaju kada je broj spermatozoida veoma mali. U okviru ispitivanja se određuje vrednost 3 hormona koje luči hipofiza to su FSH, LH i prolaktin. Tu se odredjuje i nivo testosterona. Postoje brojni testovi kojima se posebno ispituje aktivnost spermatozoida, a medju bitnijima je „Test penetracije spermatozoida” kojim se ispituje sposobnost spermatozoida da oplodi eksperimentalnu jajnu ćeliju.
Genetsko ispitivanje se radi kod pacijenata sa malim brojem spermatozoida ili sa odsustvom spermatozoida u cilju ispitivanja abnormalnosti u broju hromozoma ili u poremećaju strukture Y hromozoma . Kod pacijenata sa odsustvom semevoda ispituje se eventualno postojanje gena za cističnu fibrozu koje ukoliko se izvrši van telesna oplodnja dete može da nasledi.
Na osnovu volumena seprme se postavlje dijagnoza hipospermije ( smanjen volumen ) ili hiperspermije ( povecan volumen sperme ). Smanjena kolicina spermatozoida je oligospermija, a odsustvo spermatozoida nazivano azoospermijom. Kolicina spermatozida preko 250 miliona u mililitru se naziva polispermijom. Astenospermija oznacava smanjenu pokretljivost spermatozoida.
Od skoro se koristi I određivanje nivoa Inhibina, hormona koji proizvode Sertoly ćelije testisa. Ovaj hormone se pokazao kao najpouzdaniji za procenu sposobnosti testisa da adekvatno odreaguju na hormonsku stimulativnu terapiju.
Postojanje antispermatozoidnih antitela moze da bude uzrok smanjene pokretljivosti spermatozoida. Svako ostecenje genitalnog trakta koje moze da dovede do kontakta izmedju spermatozoida i imunokompetentnih celija organizma kao sto su infekcija , povreda, torzija testisa ili opstrukcija mogu da izazovu formiranje antitela. Antitela izazivaju aglutinaciju ( slepljivanje ) spermatozoida i njihovu imobilizaciju .
Nedostatak fruktoze u spermi ukazuje na nedostatak semenih kesica sto je najčešće udruženo sa nedostatkom semevoda, ili na postojanje prepreke na nivou ejakulatornih kanal.
Ukoliko je broj spermatozoida u 1 ml sperme manji od 20 miliona u pitanju je oligospermija. Medjutim, ova definicij je vrlo gruba i većina autora se ne slaže sa njom. Utvrđeno je da do spontane trudnoce moze doci i ukoliko je broj spermatozoida u 1 ml manji od 10 miliona tako da se i ovaj broj može uzeti kao granična vrednost.
Nekrospermija ( nijedan pokretan spermatozoid ). U ovim slucajevima je verovatnije u pitanju poremećaj u gradji samih spermatozoida, sto se moze dokazati i njihovom elektronskom mikroskopijom.
Dokaz da u svemu treba imati meru je polispermia. Ukoliko broj spermatozoida u 1 ml sperme prevazilazi 250 miliona to nazivamo polispermijom. Ovako veliki broj spermatozoida umesto da uveća mogućnost ostvarivanja trudnoće naprotiv, moze biti uzrok infertiliteta. Polispermia je cesto povezana sa smanjenom pokretljivoscu spermatozoida i povećanim brojem morfološki defektnih spermatozoida. Ali i u slucajevima da su spermatozoidi zadovoljavajuće morfologije i pokretljivosti, ne dolazi do trudnoce. Ovim pacijentima se preporucuje prekid snošaja neposredno posle ejakulacije, tako da cela kolicina sperme ne bude izlučena u vaginu.
