... i onog čuvenog koncerta u Smederevskoj Palanci, kada je Cane, sav važan uzviknuo: "Palančani, jel ste došli sa oranje...?" ... na šta su Palančani potegli sve što su imali pri sebi i plasirali na binu, pogadjajući precizno, uglavnom Caneta...
Srbija danas.
Radim u sektoru koji se zove poljoprivreda. Često putujem diljem (?!) naše nam lepe zemlje... koju mo'š obići i bAciklom za dva dana, ako se baš zaukaš... Dakle, već sam negde pisala... Jagodina, Ćuprija, Paraćin, Bela Palanka, Pirot, Dimitrovgrad, Leskovac, Surdulica, Vranje... Pa to je potpuna žabokrečina. A tek Prokuplje, Kuršumlija, Blace, Lebane... Šta reći...? Privreda - nula bodova. Poljoprivreda... Mislim, sramota ljude da ostave neobradjene njive, pa se nešto natežu i sa njivama i sa dotrajalom mehanizacijom i sa niskim cenama proizvoda, a visokim cenama inputa, repromaterijala... Užas. O lepotama i prirodnim blagodetima i resursima ovde nije reč. Tako sam shvatila. Reč je o političkim momentima, privrednim kretanjima, ekonomskim savremenostima... Toga danas u Srbiji - skoro da nema. Novac je u većim centrima, a provansa je ostavljena po strani, da tavori i jedva preživljava. Sve ono što je privatizovano - kupljeno je za "dž", što od strane zaposlenih koji sada ne znaju kuda dalje, što od strane "inostranaca" koji jako dobro znaju i kuda dalje i kako dalje... Otpuštaju zaposlene, stežu omče oko vrata jadnom narodu... i prave fenomenalne izvozne cifre koje, na žalost, nemaju nikakve veze sa izvozom koji Srbija sebi beleži u bilanse uspeha... Oni proizvode za sebe i svoj interes i savršeno ih nije briga kako će Srbi knjižiti njihove proizvode koji odlaze u beli svet.
Dokle će tako biti - ptice znaju.
A što se budućnosti tiče, moj omiljeni pesnik, Branko Miljković, napisao je divan stih:
"Budućnost je tu
samo je treba prepoznati i izdvojiti"...