Zašto sam sekretarici dao otkaz?
Pre dve nedelje sam napunio 38 godina. Ujutru, na svoj
rodendan, probudio sam se prilicno neraspoložen, ali, godine cine svoje!
Otišao sam u kuhinju uveren da ce mi žena osvežiti dan sa jednim:
"Dobro jutro i srecan rodendan, mužicu moj zlatni!" A, verovatno me i
iznenadi nekim poklonom.
Ništa. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali deca, ona
su me se sigurno setila. Takode, nisu ništa rekla.
Duboko razocaran otišao sam na posao. Cim sam ušao u
kancelariju, docekala me je moja sekretarica Lidija sa osmehom
na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine šefe, i sve najbolje za Vaš rodendan!"
Odmah sam se osecao bolje. Ipak se neko setio da mi je danas rodendan.
Udubio sam se u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Lidija: "Znate šefe, danas je tako lep dan,
a i rodendan Vam je, pa pozivam Vas na rucak!".
"To je najlepša stvar koju sam danas cuo", odvratih. "Idemo?"
Otišli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji,
priuštili sebi nekoliko martinija,
i beskrajno uživali u odlicnoj hrani. Kad smo se vracali nazad,
Lidija je rekla:
"Znate šefe, tako je poseban dan, zašto se vracati u kancelariju?".
"Stvarno ste u pravu", rekao sam, kao svaki dobar šef koji je
zadovoljan svojom sekretaricom.
"Onda Vas pozivam kod sebe na cašu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smestio, Lidija nam je sipala
vino, i kad smo se kucnuli, rekla je: "Samo trenutak, šefe, da obucem
nešto udobnije!".
"Svakako, samo napred!", odgovorio sam, vidno uzbuden
i u treptavom išcekivanju. Otišla je u spavacu sobu i vratila se
posle nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su išli moja žena,
moja deca, prijatelji i nekoliko kolega s posla.
I svi su pevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sedeo na kaucu potpuno iznenaden i... GO !!!
__________________