[nattydread]

mislim da je suvisno bilo sta dodavati. pokusati cu samo prepricati jednu njenu izjavu - davno je bilo, ne sjecam se tocno kada. pricala je o svojim dozivljajima kada je bila u americi. usla je u neki prosjecan, mali jazz klub i odusevila se kako jedna crnkinja tamo pjeva. u stvari, koliko se odusevila, toliko se i rastuzila, jer je skontala da jedna prosjecna crnkinja u americi, koja pjeva jazz ima nevjerojatne glasovne mogucnosti - bolje od njenih, ali eto ona je to priznala javno i ne stidi se toga i jos kaze da je od nje dosta naucila. i onda razmisljam o ovim nasim "zvjezdama" i "zvjezdicama" koje je zalosno i gledati, a kamoli i slusati, kako su im usta puna onoga: ja, ja i samo ja. a da ne trosim rijeci da Lisici ne mogu ni primirisati.
i jos jedan detalj. jedne veceri sam se vracala kasno kuci iz grada, palim svjetlo u haustoru, kad tamo polozena ploca (long- plejka; tko ih se sjeca?) iz opere "Gubec-beg". ja gledam, ne mogu da vjerujem, sve mislim to mi je od piva, i tko bi normalan tu plocu ostavio u haustoru. malo me pekla savjest, ali ja sam ipak uzela plocu i bila sretna do besvjesti narednih mjesec dana.