[A6quattro]

Ljubomora i ravnodusnost, dva ekstrema u ljubavnoj prici. Sta je bolnije? Sama po sebi, ljubomora nije sasvim negativan osecaj. Ona moze biti i znak ljubavi, kad je u granicama normale. Kad nema dramaticnih scena, spocitavanja i vecih sukoba. Kada preraste u nepodnosljiva ispitivanja, proveravanja, potragu za dokazima, tada ljubav polako umire, jer poverenje nestaje.

Jednako tako i ravnodusnost dolazi kao prvi znak odumiranja ljubavi. Nezainteresovanost za partnera pocinje gasiti ljubav.Tada pomaze umerenost, kakvu nalazimo u Bibliji. Zestoka ljubomora ne donosi radost, jednako kao ni ravnodusnost prema partneru. Hormoni srece odumiru u iscrpljujucim napadima ljubomore. Ako se zeli sacuvati ljubav, ne treba preterivati sa ljubomornim ispadima. Isto tako ne treba biti ni totatlno ravnodusan. Sa partnerom treba razgovarati o svemu sto nas muci, ali ne smemo ga stalno ispitivati o svemu: gde je bio, sto je radio, koga je sreo. Imati poverenja u njega i - voleti svog partnera! Mislim da je to sasvim dovoljno za srecu!