|
Odgovor: Otrgnuto od zaborava! -
07.04.2007, 02:52
Mila moja, ne umem da ti pozelim laku noc, jer celo moje bice zeli da je veceras sa tobom. Da lezis pored mene i da zagrljeni cekamo jutro.
Kako da ti kazem lepo sanjaj kad zelim sve tvoje snove? Kako da ti kazem i odem u prazan i hladan krevet, koji pripremih za nas dvoje.
Kako da odem, a pisao bih ti celu noc...? Laku ti noc zelim mila moja. U mislima cu te doneti i poloziti u nas krevet. Ususkacu te i leci cu pored tebe. Milovacu to drago lice, sapnucu ti koliko te volim. Govoricu ti kako si lepa i nezna zena koju volim.
Saptacu ti nezno dok te ne prevari san. Tada cu ti poljubiti oci i pored tvog uzglavlja cekati jutro . A ti ces mirna i ushicena ploviti svetovima ljubavi, svetovima smiraja, i vecite ugode. Laku noc ljubavi moja, za sva vremena i za svetove. Veceras cu moliti za tebe, jer noc je prijatelj zaljubljenih... Molicu veceras mesec da te cuva, vetar da bude nezan sa tobom , a zvezdama cu govoriti koliko te volim. I ako se probudis u noci, osluhni i cuces vetar kako ti sapuce koliko te neizmerno volim. Ljubim te za laku noc mila, poljupcem dugim i neznim. Veceras cu moliti za nas voljena moja, jer je noc prijatelj dvoje koji se vole… Oprosti mi ljubavi sto ti ne pisah veceras jer zeleo sam da pretvorim sebe u tvoju nocnu haljinu. Trenutak u kojem podrhtavam i mirisem, koji je uvek caroban i drukciji kao neponovljive slike stvaranja.
M.
|